Osobe sa shizofrenijom u prosjeku žive kraće deset do dvadeset godina, a već dugo postoji mišljenje da je jedan od uzroka veće smrtnosti dugotrajna uporaba antipsihotika.

Ranije metaanalize randomiziranih kliničkih istraživanja pokazale su da je stopa smrtnosti za osobe sa shizofrenijom liječene antipsihoticima 30 do 50 % niža u odnosu na kontrolnu skupinu koja je primala placebo.

Međutim, većina provedenih studija bila je kraća od šest mjeseci što ne odražava stvarnost liječenja koja je često doživotna.

Istraživači su u ovom istraživanju proveli dugotrajno praćenje oboljelih od shizofrenije liječenih antipsihoticima i pokazali da uporaba antipsihotika nije povezana s većim rizikom od razvoja komorbiditeta kao što su npr. kardiovaskularne bolesti.

Istraživači su pratili nešto više od 62.000 Finaca s dijagnozom shizofrenije u finskom registru između 1972. i 2014. godine. Prosječno razdoblje praćenja je bilo dulje od 14 godina. Otkrili su da je vjerojatnost hospitalizacije zbog somatske bolesti jednaka u razdobljima kada su pacijenti uzimali antipsihotike kao i kad su bili bez te diferentne terapije. Međutim, razlike u smrtnosti bile su klinički značajne. Kumulativna stopa smrtnosti u razdoblju praćenja tijekom razdoblja uzimanja antipsihotika iznosila je 26, odnosno 46 posto kad su bili bez antipsihotika. Istraživači u zaključku potkrepljuju kontinuiranu primjenu antipsihotika kao sigurniju opcija u odnosu na prekid liječenja antipsihoticima.

Liječenje antipsihoticima nosi rizik i od nuspojava, poput povećanja tjelesne težine, što povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti. Pronalazak dokaza da liječenje antipsihoticima ne povećava vjerojatnost hospitalizacije zbog kardiovaskularnih bolesti može se pripisati činjenici da lijekovi mogu imati i antihipertenzivni učinak te mogu smanjiti anksioznost i rizik od zlouporabe ostalih lijekova. Liječenje antipsihoticima također može  pomoći pacijentima da usvoje zdraviji način života i povećati vjerojatnost da će po potrebi zatražiti adekvatnu liječničku skrb.

Iz ranije objavljenih studija je poznato da samo polovina oboljelih od shizofrenije nakon otpusta iz bolnice poslije prve psihotične epizode uzima antipsihotike. Osim toga, veliki broj osoba sa shizofrrenijom je na dugotrajnom liječenju benzodiazepinima, što krši postojeće smjernice i povezano je s povećanim smrtošću. Zbog svega navedenog, izuzetno je važan razvoj terapijskog saveza između bolesnika i liječnika kako bi se provelo učinkovito i sigurno liječenje antipsihoticima.