Osnovna teza od koje se polazi u radu je da se rast zdravstvene potrošnje u dugom roku ne može zaustaviti, ali se financiranje zdravstva može i mora učiniti učinkovitijim. U radu se analiziraju mjere jačanja prihode strane te rashodne strane zdravstvenog sustava. Ukazuje se na fiskalni prostor u sklopu kojeg bi se mogla ojačati prihodna strana zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Unatoč mogućnosti povećanja prihoda, imperativ bi trebao biti na reduciranju i većoj efikasnosti rashodne strane zdravstvenog proračuna. Zdravstveni sustav mora se promijeniti iznutra u organizacijskom i upravljačkom smislu. Ne smiju se generirati nova zaduženja, a eventualno veća izdvajanja za zdravstvo trebala bi se razmatrati isključivo u okviru povećanja učinkovitosti zdravstvenog sustava u kontekstu kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite.

U Hrvatskoj se zdravstveni sustav dominantno financira iz javnih izvora, i to dominantno iz sustava obveznog zdravstvenog osiguranja (Bismarckovog modela osiguranja). Jedan manji dio se financira iz izravnih proračunskih transfera (Beveridgeov model).

Sustav financiranja zdravstva u Hrvatskoj ima evidentne probleme koji se najčešće iskazuju preko čestih sanacija dugova bolnica, najčešće za lijekove. Redovito se dug sanira veledrogerijama i ljekarnama nakon prijetnji obustave isporuke lijekova i drugog medicinskog materijala. Bez obzira na brojne sanacije i reforme zdravstvenog sustava, dug zdravstvenog sustava i dalje raste te nema naznaka promjena koje bi spriječile pojavu novih dugova.

Iako HZZO u svojim izvještajima iskazuje uravnoteženo financijsko poslovanje, gotovo svake godine Vlada je prisiljena sanirati dio dugovanja bolnica, a dosad je bilo preko 20 takvih sanacija.

Bez obzira na COVID-19 zdravstvenu i ekonomsku krizu, za očekivati je kako će se u budućnosti povećati rashodi za zdravstvo. Razlozi se opravdavaju demografskim kretanjima, novim (i skupim) tehnologijama u zdravstvu, rastom dohodaka u društvu te institucionalnim karakteristikama zdravstvenih sustava.

Demografska kretanja, posebno starenje stanovništva, često se ističe kao najvažniji pokretač rasta troškova u zdravstvu.

Hrvatska izdvaja za zdravstvo ispod prosjeka EU. Izdaci za zdravstvenu zaštitu iznosili su 6,83% BDP-a u 2018 godini, dok je prosjek EU iznosio 8,27% BDP-a. Prema izdacima po stanovniku Hrvatska se nalazi još na lošijem mjestu. Hrvatska je još niže od EU prosjeka. Hrvatska prosječno izdvaja 1.367 eura po stanovniku, dok je prosjek EU 2.773 eura.

Udio javnog financiranja u ukupnim izdacima za zdravstvo u Hrvatskoj malo je veći od prosjeka zemalja EU-28. To znači da je udio privatnih izdvajanja za zdravstvo na nižoj razini od prosjeka zemalja EU. Stoga, povećanje izdvajanja za zdravstvo u budućnosti treba u većoj mjeri financirati instrumentima dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja ili izravnih privatnih plaćanja, a manje kroz javna sredstva.

U Hrvatskoj svi građani imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema podacima HZZO-a, u 2019. godini evidentirano je 4,18 milijuna osiguranika, od čega je je svega 38,4% aktivnih osiguranika ili oko 1,61 milijuna ljudi koji su zaposleni i koji plaćaju 98% doprinosa. Tu činjenicu treba imati na umu kada se raspravlja o financijskoj održivosti postojećeg modela i razmjeru prava na zdravstvenu zaštitu.

Prema načelu solidarnosti, većinu doprinosa plate aktivni osiguranici i to oni s najvećim primanjima.

Kada se analiziraju samo izdaci za zdravstvenu zaštitu po osnovi obveznog osiguranja, vidi se kako najveći dio odlazi na troškove bolničkog liječenja koji iznose 9,43 mlrd. kuna ili 42,9%. Na primarnu zdravstvenu zaštitu se troši 4,14 mlrd. kuna ili 18,9%, dok na lijekove na recepte odlazi 3,68 mlrd. kuna ili 16,8%. Važna stavka su još posebno skupi lijekovi koji se koriste za liječenje teških i rijetkih bolesti (npr. onkološki lijekovi). Taj izdatak se iz godine u godinu značajno povećava. S jedne strane to se može objasniti starenjem stanovništva i produljenjem očekivanog trajanja života, a s druge strane napretkom lijekova koji zahtijevaju ogromna ulaganja. Radi se o sve većem broju novoregistriranih inovativnih tzv. „pametnih“ lijekova koji djeluju ciljano, učinkovitiji su od postojećih terapijskih opcija, a iznimno su skupi. U 2019. godini ovi izdaci su iznosili 1,91 mlrd. kuna ili 8,7% ukupnih rashoda za zdravstvenu zaštitu na temelju obveznog zdravstvenog osiguranja.

Upravo su bolnice glavni generator dugova u zdravstvu. Bolnice kao javne ustanove dužne su javno objavljivati svoje financijske izvještaje. Prema tako dostupnim podacima moguće je steći uvid u stanje dospjelih obaveza. Krajem 2019. godine ukupne dospjele obaveze za materijalne rashode iznosile su oko 3,2 milijarde kuna. Najveći dio materijalnih rashoda odnosi se na potrošnju lijekova, medicinskog potrošnog materijala i krvi i krvnih pripravaka.

Uz Hrvatsku još 17 članica ima 100-postotnu pokrivenost. Po broju ležajeva smo na prosjeku EU-a, ali smo po pitanju broja liječnika, dostupnosti i korištenju dijagnostičkih pregleda poput CT-a i magnetske rezonance ispod prosjeka EU (OECD/EU, 2018).

U prosjeku liječnici opće prakse čine oko 23% ukupnih liječnika, dok su u Hrvatskoj na razini od 17% (OECD/EU, 2018: 178-179).