Rezultati studije objavljeni su 11. prosinca u obliku pisma u tjedniku Nature.

Istraživački tim na čelu s Patrickom Mehlenom, ravnateljem DEVweCAN "Laboratorija Izvrsnosti" pri Centru za istraživanje karcinoma u Lyonu, proučava proces programirane stanične smrti - apoptoze i posebno mehanizam kojim stanice prepoznaju signal za početak procesa samouništenja nakon što postanu abnormalne. Istraživači sugeriraju da se ovaj proces odvija preko "stražara" na staničnoj površini koji ispituju okolinu. Znanstvenici ove stražare nazivaju "receptori ovisnosti" ("dependence receptors").

Grupa istraživača fokusirala se na ovaj koncept "receptora ovisnosti". Kada se stanični receptor veže sa svojim ligandom, uobičajena poruka glasi "sve je dobro" što omogućava daljnji život stanice. Međutim kada nema liganda koji bi se vezao na stanični receptor, odašilje se poruka koja vodi u staničnu smrt. Ovaj mehanizam se naziva apoptoza. Kada se navedeno primijeni na karcinome, odsutnost liganda bi mogla dovesti do smrti karcinomskih stanica koje se inače umnožavaju bez kontrole.

U ovoj studiji Mehlenov tim dokazuje da DCC gen, koji kodira "receptore ovisnosti" štiti organizam od pojave karcinoma potičući smrt stanica koje bi mogle postati zloćudne. Istraživači su upotrijebili miševe kojima je DCC genetski modificiran. Mutacija "receptora ovisnosti" sprječava proces apoptoze. Kad je DCC gen eliminiran mutacijom, miš spontano razvija karcinom debelog crijeva.

"Organizam je prirodno zaštićen od razvoja karcinoma zahvaljujući prisutnosti ovog tumor-supresor gena. Nažalost, pojedine karcinomske stanice izbjegnu kontroli blokirajući ovaj mehanizam "receptora ovisnosti". Na taj način znamo da je DCC gen izbrisan kod većine ljudskih karcinoma", objašnjava Patrick Mehlen.

U bliskoj budućnosti ovo istraživanje bi moglo dovesti do razvoja novog ciljnog liječenja usmjerenog na reaktivaciju apoptoze zloćudnih stanica kod karcinoma dojke, pluća itd. "Naša grupa je razvila nekoliko potencijalnih lijekova koji reaktiviraju proces apoptoze induciran preko DCC receptora na životinjskom modelu i nadamo se da ćemo u roku od 3 godine moći započeti kliničko ispitivanje ovih lijekova na ljudima", zaključuje Patrick Mehlen.

Izvornik: www.eurekalert.org
Preveo: Jakov Mihanović, dr. med.