Ovdje se radi o ponavljajućem stresu koji aktivira simpatički živčani sustav (tzv. fight-or-flight response) i stimulira proizvodnju novih krvnih stanica. Taj odgovor je ključan za preživljavanje, ali njegova ponovljena aktivacija kroz duže vremensko razdoblje ima negativan utjecaj na zdravlje.

Istraživanja na životinjama pokazala su da ova vrsta kroničnog stresa mijenja ekspresiju gena u imunološkim stanicama prije nego što su one otpuštene iz koštane srži. Geni koji dovode do upale su jače eksprimirani, dok je aktivacija gena koji smanjuje upalu smanjena.

Znanstvenici s više uglednih fakulteta su na modelu miša promatrali kako kronični stres, posebno povezan sa socijalnim čimbenicima, dovodi na molekularnoj razini do promjena u mozgu i tijelu tako da utječu na ponašanje i zdravlje. Potom su analizirali uzorke krvi miševa i ljudi koji su kronično bili izloženi različitim razinama stresa. Praćenjem 387 gena uočeno je da je gotovo trećina gena s povišenom ekspresijom ista u ljudi i miševa kojima je stres prethodno umjetno induciran. Važno je napomenuti da je sličan profil proupalnih imunosnih stanica nađen i u istraživanjima koja su pratila roditelje čija su djeca oboljela od malignih bolesti.

Rezultati sugeriraju da se terapija lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav za liječenje poremećaja raspoloženja može nadopuniti lijekovima koji ciljaju na druge dijelove tijela za zaštitu zdravlja u kontekstu kroničnog socijalnog stresa. Primjer za to su selektivni blokatori β-adrenergičkih receptora koji bi mogli reducirati brojne simptome povezane sa stresom.