Glavna pitanja i prevladavajuće teme u sestrinskoj literaturi u drugoj polovici 20. stoljeća i u današnje vrijeme su teorije sestrinske prakse. Razvojem sestrinstva i premještanjem sestrinske izobrazbe na akademsku razinu sve su češće teme o sestrinstvu kao autonomnoj profesiji i sestrinskoj etici. Budući da su gotovo sve objavljene teorije potkrijepljene brojnim istraživanjima, lako je utvrditi da li postoji sklad: teorija, istraživanja i sestrinske prakse.

Nad¬alje od velikog značaja je prepoznati i reagirati da znanstveno uzdizanje sestrinske izobrazbe na akademsku razinu ne dovede do toga da se izgubi "srž" sestrinske profesije, a to je skrb za bolesnika. Sva pitanja i promišljanja usmjerena na sestrinsku etiku naglašavaju i potenciraju vrijednosno pitanje sestrinske skrbi, kao i težnju da razvoj sestrinske profesije ostane u okvirima svojih temeljnih vrednota. Postoji nekoliko etičkih teorija kojih se sestra može pridržavati u svome radu, a poznavanje istih pomaže joj da tehnološki i znanstveni razvoj medicine i biomedicine, koji postupke u zdravstvenoj njezi čine sve kompleksnijim i sofisticiranijim, ne dovede do narušavanja temelja sestrinske prakse.

U svojim temeljima zdravstvena njega počiva na skrbi za bolesnog čovjeka i ona zahtijeva moralnost na djelu. Zaštita pacijenta jedna je od najbitnijih uloga sestara, pogotovo ako se radi o pacijentu poremećenog stanja svijesti koji ne može donositi vlastite odluke. Potkraj prošlog stoljeća razvijen je model prema kojem sestra preuzima potpunu brigu za sigurnost pacijenta koja uključuje zaštitu prava, načela, vrijednosti, osobnosti, dostojanstva, privatnosti bolesnika i slično. Moralnu autonomiju medicinske sestre da štiti temeljna načela najveće dobrobiti bolesnika ne smije ograničiti niti jedan autoritet i na taj način će izići iz deontoloških okvira i biti ravnopravan partner svim članovima tima u skrbi za bolesnika. Sestrinstvo u Hrvatskoj kao i u svijetu uglavnom je nastalo na etičkim pobudama, a 1930. godine Etika sestre bio je predmet u Školi za sestre pomoćnice u Zagrebu. Također, u časopisu „Sestrinska riječ" koji je izlazio u prvoj polovici prošlog stoljeća objavljena su etička pravila o: poštenju i pouzdanosti, komunikativnosti i ljubaznosti, osjećajnosti, samosvladavanju, izdržljivosti, glasu i govoru sestre, sestrinskoj uniformi te portretu idealne sestre. Možemo slobodno reći da je razvoj sestrinske profesije i sestrinske etike u Hrvatskoj uvelike slijedio i dao veliki obol razvoju suvremene autentične profesije i etike sestrinstva. Temelje suvremene sestrinske profesije postavila je Florence Nightingale, a jednu od najprihvaćenijih definicija zdravstvene njege donosi Virginija Henderson i ona glasi: "Jedinstvena uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu bolesnom ili zdravom, u obavljanju aktivnosti koje doprinose zdravlju, oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi pojedinac obavljao sam kada bi imao potrebnu snagu volju ili znanje." Zdravstvena njega prema Virginiji Henderson je očuvanje zdravlja, ozdravljenje ili mirna smrt, a aktivnosti su usmjerene prema zadovoljavanju četrnaest osnovnih ljudskih potreba. Ova definicija kao jedna od najprihvaćenijih daje novu dimenziju u obrazovanju i radu medicinskih sestara u svijetu, a i u Hrvatskoj je osnova u izobrazbi i radu medicinskih sestara. Zdravstvena njega orijentirana je prema zdravom i bolesnom, pojedincu ili grupi, što dovodi do promjena u shvaćanju djelatnosti medicinske sestre. Međutim, veliki napredak u tehnologiji i znanosti dovode do razvoja dijagnostičkih i terapijskih postupaka, što zdravstvenu njegu čini kompleksnijom i zahtjevnijom. Poželjna je ona medicinska sestra koja dobro zna obavljati sofisticirane i zahtjevne vještine, dok se u drugi plan stavlja skrb za bolesnika. Skrb za bolesnog čovjeka mora biti moralni imperativ svih članova tima, a njihove aktivnosti moraju biti usmjerene na najveću dobrobit bolesnika. Kodificirane etičke norme zasigurno će pomoći medicinskoj sestri u pridržavanju i poštivanju određenih pravila ponašanja, no bolesna osoba traži skrb "majke", osobu svog osobnog povjerenja koja mora izići iz deontološkog okvira i definiranih pravila ponašanja. Savjest bi trebala biti smisao i temelj sestrinske prakse prema kojem mora težiti hrvatsko sestrinstvo.

Ana Ljubas, KBC Zagreb