Zatajivanje srca, drugim nazivima dekompenzacija ili popuštanje srca, klinički je sindrom koji nastaje kao posljedica poremećaja srčane strukture i funkcije uslijed kojeg dolazi do nedovoljne opskrbe tkiva kisikom, koji se klinički očituje tipičnim simptomima (zaduha, oticanje gležnjeva, umor) i znakovima (tahikardija, galopni ritam, zastoj na plućima, povišen venski tlak…).

Nedostatna srčana funkcija se očituje slabljenjem sistoličke i/ili dijastoličke funkcije lijeve i/ili desne klijetke.

U podlozi zatajivanja srca (ZS) postoji niz etioloških čimbenika. Najčešće su to bolesti miokarda koje uzrokuje koronarna bolest srca, u 70% slučajeva, zatim posljedice hipertenzivne bolesti te velika skupina kardiomiopatija, koje mogu biti nasljedne (dilatacijska, hipertrofijska, restrikcijska, spongiformna i aritmogena displazija desne klijetke) i stečene (različiti oblici miokarditisa, endokrine, infiltracijske).

Druga skupina su bolesti zalistaka, također važan uzrok ZS. Prema statističkim podatcima, 1-2% odrasle europske populacije pati od ZS, procijenjena prevalencija u Europi je 3/1000 stanovnika s prevalencijom >10% kod osoba starijih od 70 godina.

Prema takvim procjenama, od kroničnog ZS u Hrvatskoj boluje 43.000 do 80.000 osoba, a incidencija u starijih iznad 65 godina raste na 10/1.000 osoba godišnje. U Europi se taj broj bolesnika penje na oko 10 milijuna bolesnika sa ZS. Većina ZS dijagnosticira se u kroničnom obliku, dok se epizode akutnog ZS superponiraju na tijek bolesti i važan su uzrok hospitalizacija.

Cijeli članak o akutnom i kroničnom zatajivanju srca pročitajte u časopisu Cardiologia Croatica.

Jana Ljubas Maček