Pioglitazon je jednakovrijedan s drugim lijekovima u drugoj liniji liječenja bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 nakon uvođenja metformina u terapiju ili kao prva linija u slučaju kontraindikacija ili nepodnošenja metformina.

Pioglitazon je oralni hipoglikemik koji spada u skupinu tiazolidindiona (glitazoni) s kombiniranim  mehanizmom djelovanja. Aktivira nuklearni transkripcijski čimbenik (engl. peroxysome proliferator-activated receptor gamma – PPAR-y), specifični receptor u jezgri koji regulira transkripciju inzulin odgovarajućih gena. Na taj način poboljšava osjetljivost na inzulin u masnom tkivu, mišićima i jetri te smanjuje proizvodnju glukoze u jetri. Ima vrlo potentan hipoglikemijski učinak, a samostalno ne povećava rizik od hipoglikemija.

Na portalu PLIVAmed.net već su objavljeni članci o njegovoj učinkovitosti, kardiovaskularnim benefitima te o mogućnosti kombinacije u terapiji s drugim antidijabetičkim lijekovima.

Prema hrvatskim smjernicama za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2 iz 2016. godine pioglitazon je jednakovrijedan s drugim lijekovima u drugoj liniji liječenja nakon uvođenja metformina u terapiju ili kao prva linija u slučaju kontraindikacija ili nepodnošenja metformina.

Oštećenje bubrežne funkcije kao komplikacija šećerne bolesti

Pošto se pioglitazon najvećim dijelom eliminira iz organizma putem jetre, nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina >4 mL/min) pa se može primjenjivati i kod teških oštećenja bubrežne funkcije sve do terapije dijalizom.

Oštećenje bubrežne funkcije jedna je od najznačajnijih komplikacija šećerne bolesti koja značajno remeti kvalitetu života te utječe na mortalitet naših pacijenata. Dijabetička nefropatija ili dijabetička bolest bubrega je glavni uzrok terminalne renalne insuficijencije i dijalize. Radi toga je osobito važno birati one lijekove u liječenju dijabetesa koji nemaju nepovoljne učinke na bubrežnu funkciju ili još bolje koji usporavaju njeno propadanje.

Većina današnjih lijekova za liječenje šećerne bolesti ima značajna ograničenja u primjeni u pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom (metformin, SGLT2, neki DPP-4 inhibitori, derivati sulfoniureje), što ograničava njihovu primjenu i zahtijeva smanjenje doze.

Pošto se pioglitazon najvećim dijelom eliminira iz organizma putem jetre, nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina >4 mL/min) pa se može primjenjivati i kod teških oštećenja bubrežne funkcije sve do terapije dijalizom.

Pioglitazon i parametri bubrežne funkcije

Pioglitazon zbog svog sigurnosnog profila, potentnosti i renalne sigurnosti treba biti lijek izbora osobito kod pacijenata s početnom ili uznapredovalom renalnom insuficijencijom.

Pioglitazon spada u onu skupinu lijekova koji osim što na vrlo potentan način regulira glikemiju, ima povoljan kardiovaskularni profil, istovremeno i usporava propadanje odnosno čak i poboljšava parametre bubrežne funkcije.

Mehanizmi kojima to čini su višestruki te uključuju samu redukciju hiperglikemije, poboljšanje endotelne funkcije, inhibiciju glomerularne i tubularne proliferacije, redukciju TGF-β i drugih faktora rasta, smanjenje PAI-1 u bubrezima, smanjenje lipidne akumulacije u mezanglijskim stanicama, usporavanje upalnog procesa, umanjenje oksidativnog stresa i smanjenje razine endotelina 1.

Do sada je više studija potvrdilo da pioglitazon reducira razinu parametara bubrežnog oštećenja (smanjuje ekskreciju albumina urinom odnosno smanjuje omjer albumina i kreatinina) ili usporava propadanje bubrežne funkcije kod pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2.

U usporedbi s terapijom bazalnim inzulinom (glargin i detemir) koji je bio dodan nakon primjene metformina i sulfonilureje, pioglitazon se pokazao kao lijek koji pruža značajno bolje očuvanje bubrežne funkcije neovisno o regulaciji glikemije.

U meta analizi koja je objavljena 2010. godine, a koja je uključivala 15 studija i preko 2000 pacijenata evidentirano je da su bolesnici liječenje tiazolidindionima u usporedbi s drugom terapijom pokazali za 64,8% manju ekskreciju albumina i 24,8% manji omjer albumina i kreatinina u urinu.

Pošto je dokazano da oštećena bubrežna funkcija sama po sebi predstavlja dodatni kardiovaskularni rizik, stoga kod takvih pacijenata moramo osobito primjenjivati one lijekove koji imaju dokaze u smanjivanju kardiovaskularnih događaja, kao što je to pioglitazon (smanjenje učestalosti srčanog i moždanog udara).

Zaključno možemo reći da pioglitazon zbog svog sigurnosnog profila, potentnosti i renalne sigurnosti treba biti lijek izbora osobito kod pacijenata s početnom ili uznapredovalom renalnom insuficijencijom.

Literatura

1. Sarafidis PA, Stafylas PC, Georgianos PI, Saratzis AN, Lasaridis AN. Effect of thiazolidinediones on albuminuria and proteinuria in diabetes: a meta-analysis. Am J Kidney Dis 2010; 55: 835–847.
2. The Diabetes Control and Complications (DCCT). Effect of intensive
therapy on the development and progression of diabetic nephropathy
in the Diabetes Control and Complications Trial. Research Group. Kidney
Int 1995; 47: 1703–1720.
3. UK Prospective Diabetes Study (UKPDS) Group. Intensive blood-glucose
control with sulphonylureas or insulin compared with conventional
treatment and risk of complications in patients with type 2 diabetes
(UKPDS 33). Lancet 1998; 352: 837–853.
4. The Epidemiology of Diabetes Interventions and Complications (EDIC)
study. Sustained effect of intensive treatment of type 1 diabetes mellitus
on development and progression of diabetic nephropathy. JAMA 2003;
290: 2159–2167.
5. Nakamura T, Ushiyama C, Shimada N et al. Comparative effects of pioglitazone, glibenclamide, and voglibose on urinary endothelin-1 and albumin excretion in diabetes patients. J Diabetes Complicat 2000; 14: 250–254.
6. Nakamura T, Ushiyama C, Osada S et al. Pioglitazone reduces urinary podocyte excretion in type 2 diabetes patients with microalbuminuria. Metabolism 2001; 50: 1193–1196
Hanefeld M, Brunetti P, Schernthaner GH et al. One-year glycemic control with a sulfonylurea plus pioglitazone versus a sulfonylurea plus metformin in patients with type 2 diabetes. Diabetes Care 2004; 27: 141–147.)
7. Chang YH1, Hwu DW2,3, Chang DM2, An LW4, Hsieh CH5, Lee YJ2. Renal function preservation with pioglitazone or with basal insulin as an add-on therapy for patients with type 2 diabetes mellitus Acta Diabetol. 2017 Jun;54(6):561-568. doi: 10.1007/s00592-017-0983-0. Epub 2017 Mar 22.
8. Sarafidis P.A., Stafylas P.C., Georgianos P.I. Effect of thiazolidinediones on albuminuria and proteinuria in diabetes: a meta-analysis. Am J Kidney Dis. 2010;55:835–847.
9. Balaško A. Pioglitazon - kardiovaskularna zaštita bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 PLIVAmed.net 2018.
10. Zorić Č. Pioglitazon - lijek izbora u terapiji šećerne bolesti tipa 2 PLIVAmed.net 2018.